- Iz prijestonice su nam u utorak poslali snjegočistač sa vozačem Mirkom Jokovićem, koji je tokom čitavog dana prestanka čistio nemoguće u nemogućim uslovima jer mašina kojom je čistio nije predviđena i napravljena za ove vrste poslova. Pokazao je kako se sve može kad se hoće. Mi stanovnici sela Meterizi mu se zahvaljujemo na trudu, volji, čovječnosti i spremnosti da očisti snijeg i pomogne ljudima koji su toliko vremena bili odječeni – ispričali su Pobjedi mještani Meteriza i dodali da zahvalnost duguju Rajku Jankoviću, Saši Zviceru i Ivanu Vukmiroviću iz prijestonice Cetinje, a naročito dnevnom listu Pobjeda.

J.Đ.

Četiri radnika ovog preduzeća su, nakon kratke obuke, čistili trotoare sa njima.

Mašine, marke „husquarna“ (jačine motora 6,2 kW, težine 124 kg) na terenu su se pokazale kao jako efikasne. Olakšaće i ubrzati čišćenje snijega sa trotoara, što je do sada uglavnom obavljano ručno.

- Širina noža im je 76 cm, visina ulaznog otvora 58,5 cm a zapremina rezervoara goriva tri litra. Mašine zahvataju snijeg pužem, koji ga vodi u tunel za izbacivanje, odakle ga propeler izbacuje i usmjerava u željenom pravcu. Dizajn osigurava čvrstoću, trajnost i prvoklasne rezultate bez obzira na težinu radnih uslova – kazala je PR JP „Čistoća“ Senada Mulešković.

A.S.

NIKŠIĆ – Snijega je Vučju dovoljno, toliko da i ne znaju kud će s njim, ali to ne znači da staze nijesu spremne dočekale skijaše. Put do poznatog skijališta probijen je prije nekoliko dana, ali tek se u srijedu moglo bez problema stići i bez terenca.

Lift je radio, bilo je skijaša, ali prema riječima PR SKI Centra Vučje Vanje Tomašević, tek se očekuje prava najezda posjetilaca.

- I do početka februara na Vučju je bilo mnogo turista, ali zahvaljujući novim padavinama tek očekujemo pravu najezdu. Staze su odlično pripremljene, parking je očišćen, lijepo je vrijeme, a sunčani dani tek nas očekuju, što znači da ne može izostati potpun ugođaj. Sezona skijanja će, očigledno, biti produžena. Trenutno imamo na pansionu i desetak Slovenaca koji ostaju do kraja sedmice, a već od vikenda smještaj su rezervisale nove grupe ljubitelja snijega, pa bilo da su skijaši ili pješaci, kaže za Pobjedu Vanja Tomašević.

Ra.P.

Predrag Vukić, slika PR centra

Za srpsku listu, insistiranje Mandića na narodnoj zastavi, tokom razgovora sa premijerom Igorom Lukšićem u utorak, povodom ustavnih promjena u dijelu pravosuđa, nema nikakav značaj, jer to, kako kažu, nije nešto što je značajno za ostvarivanje srpskih prava.

- Narodna zastava nema nikakvu težinu za ostvarenje srpskih prava i zato nam kao takva nije ni potrebna. Ona nema velike sličnosti sa srpskom nacionalnom zastavom i predstavlja još jednu podvalu Nebojše Medojevića i Andrije Mandića srpskom narodu. Navodne ucjene Mandićeve Nove koje režim navodno razmatra, imaće nesagledive posljedice, obzirom da nije ponuđena redefinicija crnogorske države kao države Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca, Muslimana i Hrvata.  Iz tog razloga ne smije doći ni do kakve izmjene člana 79 Ustava – navodi se u reagovanju Srpske liste dostavljenom Pobjedi.

U saopštenju se objašnjava da se članom 79 „srpskom narodu pruža jedini institut za njegovanje kulture, upotrebu simbola, jezika, pisma, školovanje, proporcionalnu zastupljenost…”

U.P.

Dva helikoptera tipa „black hawk“ (crni jastreb), namijenjena za medicinsku evakuaciju i transport tereta, stigla su u Crnu Goru sa više od 40 članova posade 12. borbene brigade avijacije Vojske SAD. Dolasku helikoptera prisustvovali su predstavnici Ministarstva odbrane  i ambasade SAD.

Ministar odbrane Boro Vučinić istakao je da je pomoć koju Crnoj Gori pružaju njeni NATO saveznici veoma značajna.

- Zemlje članice NATO-a vode računa o onim zemljama koje se kreću putem učlanjenja u Evroatlantski savez što pokazuje pomoć upućena Crnoj Gori. Ovo je jedan dobar vid podrške misije NATO kroz ono što sada čini prema civilnom stanovništvu posebno u  vanrednim prilikama kao što je to slučaj u Croj Gori – kazao je Vučinić.

Ministar odbrane je izrazio zahvanost američkim saveznicima  na podršci i pomoći koju pružaju Crnoj Gori.

- Pravi prijatelji pružaju pomoć upravo onda kada je to najpotebnije, kao što to rade SAD. Pozdravljam posade dva helikoptera koji dolaze da pomognu crnogorskom narodu u trenutku kada mu je pomoć zaista potrebna. U prilici smo da narednih dana dobijemo veoma značajnu podršku od strane naših američkih prijatelja – istakao je Vučinić.

On je poručio da će crnogorski narod pamtiti pomoć saveznika koje će „sasvim sigurno biti značajnija kad postanemo članica NATO”.

Ambasadorka SAD Sju Kej Braun kazala je da su američki vojnici i „black hawk” helikopteri ovdje kao odgovor NATO za pomoć u trenutnoj kriznoj situaciji. Ona ističe da je 12. borbena brigada avijacije vojske SAD jedana od najboljih vazduhoplovnih jedinica američke armije.

- Američki vojnici i helikopteri biće angažovani u misijama spašavanja i isporučivanja neophodnih namirnica u oblastima koje su pogođene snijegom. Ovo je samo još pokazatelj  snažne i dinamične veze između Crne Gore i SAD i NATO – kazala je Braun.

Pukovnik Robert Laveli, komandujući 12. brigade, kazao je da su američki vojnici spremni da pruže pomoć ugroženim područjima.

Bl. K.

Piše Ranko Ćetković

MOJKOVAC – Narednu zimu Mojkovac ne bi trebalo da dočeka bez novog, savremenog snjegočistača, doraslog i seoskim putevima. Za to će se pobrinuti dijaspora, poručuje naš poznati humanista Slavko Mrdović, odgovarajući na ovogodišnje mojkovačke (i druge) snjegove, što su, od prvih smetova, blagodareći savremenim sredstvima komunikacije, redovno stizali i do Švajcarske, i njega.

Dok su se mnogi, s našeg juga, s prvim snijegom dali u prikupljanje brašna, konzervi, mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda, kojima su, iz vazduha i sa zemlje, po spisku, „gađane“ kuće po mojkovačkim i drugim selima, Slavko je vrlo dobro znao da su ljudima u brdima i planinama sjevera, u ovom nevremenu, mnogo potrebniji prohodni putevi, od uvijek potrebne hrane. Naučio je to još kao dijete, u rodnim Jakovićima, kod Mojkovca, i, tek što je ova „sibirska“ kročila na sjever, odlučio da pomogne zavičaj savremenim snjegočistačem, koji će moći da izađe na kraj i sa smetovima na seoskim putevima.

Vidim, sve blokirano…

- Pratim šta se dešava u mojoj Crnoj Gori, i mojem Mojkovcu. Vidim, sela su danima potpuno blokirana, život se u njima pretvorio u borbu za opstanak. Prikuplja se hrana, što je za svaku pohvalu, baca se zavijanima iz helikoptera, ili je hrabri i požrtvovani ljudi dostavljaju do ugroženih, probijajući se kroz smetove. Spasioci izvlače bolesne, dostavljaju im ljekove. Tako pomagati ne samo da je izuzetno teško, već je rizično i neizvjesno. Skoro ništa od toga ne bi moralo da se radi da je bilo pravih mašina za čišćenje seoskih puteva. Zato sam odlučio da u našoj dijaspori i kod mojih švajcarskih prijatelja, od kojih su mnogi na državnim funkcijama, pokrenem akciju koja će u Mojkovac dovesti jedan nov snjegočistač. Mislim da ću tako najbolje pomoći mom kraju, naročito selu, objašnjava Slavko razloge zbog kojih se odlučio na takvu vrstu donacije zavičaju – navodi Mrdović.

On je uvjeren da će Mojkovac, koji je „sibirsku“ dočekao sa jednom utovarnom lopatom i starim kamionom sa nožem za snijeg, već narednu zimu dočekati sa novim snjegočistačem.

Mislim da ću uspjeti

- Ne mogu da tvrdim, ali vjerujem da će tako biti. Već sam stupio u kontakt s braćom Knežević, rodom iz Orovice, kod Bijelog Polja, koji se ovdje, u Švajcarskoj, bave trgovinom kamionima i raznim mašinama na veliko, da mi pomognu oko nabavke snjegočistača. Uključiću, pored naših ljudi, i moje prijatelje Švajcarce koji su i ranije pomagali Crnoj Gori. Mislim da ću uspjeti da sve završim do naredne zime – kazao je Mrdović.

On je u Švajcarsku otišao prije četiri decenije, i vrlo brzo počeo da se bavi humanitarnim radom. Zahvaljujući njemu, u proteklih nekoliko decenija, Crna Gora je dobila nekoliko desetina šlepera izuzetno vrijedne pomoći, u prvom redu opreme i medicinskog materijala za bolnice. Mrdović je kompletno opremio i staračke domove u Risnu i Bijelom Polju. Pomagao je, pored ostalog, škole, osobe sa invaliditetom… Ta pomoć dobijena je, naravno, zahvaljujući donatorima. Njihova vrata, međutim, nije lako otvoriti, ukoliko nijeste čovjek od rada i ugleda, poput Slavka Mrdovića.

Teško bez medijske podrške

Slavko Mrdović nije baš zadovoljan učešćem pojedinih naših medija, prvenstveno javnog servisa, u njegovom dugogodišnjem humanitarnom radu. O mnogim akcijama ni javnost, ni donatori, nijesu informisani. To, kaže on, nije dobro, naročito za one kojima je pomoć potrebna.

- Ne govorim to zbog sebe i nekakve želje da se ističem, već zbog donatora. Znate, naša dijaspora i ugledni Švajcarci svojim donacijama, praktično, stvaraju svaki kontigent pomoći. Kada, na kraju, ja tu pomoć uručim, a naša državna televizija o tome ništa ne javi, onda se ljudi koji pomažu mogu, s razlogom, zapitati da li je njihova donacija završila tamo gdje sam im rekao. Tada smo vrlo blizu da ih izgubimo, što ne bi bilo dobro za Crnu Goru. Zato je važno da mediji proprate te donacije – kaže Mrdović.

Ranko Ćetković

Piše Radomir Tomić

Foto Bojana Ćupić

ANDRIJEVICA – Iz centra druge najsiromašnije crnogorske opštine može se posljednjih nekoliko dana u svim pravcima. Od sedam i po do 19 časova saobraćaj za sve vrste vozila dopušten je prema Plavu i Gusinju, zatim u suprotnom smjeru prema Beranama, a odatle do Ribarevina – lijevo, prema Bijelom Polju i desno – prema Mojkovcu i Kolašinu, takođe se putuje bez problema. Od kolašinske galerije, međutim, put prema Podgorici pod posebnim je režimom policijsko – putarske kontrole.

Do prije četiri-pet dana situacija je bila bitno drugačija, pa je Podgorica od Andrijevice bila udaljena gotovo cijelu sedmicu. I pored svih napora sa državnog i opštinskog nivoa, solidarnosti i saosjećanja mnogih znanih i neznanih, požrtvovanja nadležnih i nenadležnih, kao i vojske i policije, protiv stihije nezabilježene u ovom kraju još od 1954. godine naprosto se nije moglo ni brže ni efikasnije. Prijetile su čak i nestašice hrane, pa i nekih ljekova, a posebno je bilo dramatično u potkomovskim selima. Predsjednik opštine Srđan Mašović priča:

Sizife, majstore

- Činjenica da čak 86 procenata stanovništva živi na seoskom području dovoljno govori o ekstremnim vremenskia neprilikama sa kojima smo se suočavali, naročito prvih desetak dana. Iako smo angažovali sve raspoložive resurse, trudili se da ljudima olakšamo borbu sa stihijom, da spašavamo najugroženije, posebno stare, bolesne, djecu i žene, povremeno se činilo da radimo zaludan posao. Primjera radi, očistili bismo dobar dio nekih puteva i obezbijedili prohodnost do naselja, da bi nepun sat kasnije sve izgledalo nestvarno. Kao da niko nikada ništa nije radio ni deset sekundi, a kamoli deset ili dvanaest sati. Činilo nam se u tim trenucima da je od nas bio produktivniji čak i Sizif – priča Mašović.

Dodatno je situaciju otežao i jedan smrtni slučaj.

- Da zlo bude veće a atmosfera dodatno obeshrabrujuća, imali smo i jedan smrtni slučaj. U selu Bojovići od posljedica smrznuća preminuo je pedesetdvogodišnji Dušan Maslovarić. No, i u takvim uslovima pripadnici svih službi, opštinskih organa i preduzeća bili su izuzetno mobilni i komunikacija ni sa jednim dijelom opštine nije prekidana – kaže naš sagovornik.

Što se opštinskog centra tiče, raščišćavanje glavne saobraćajnice i ulica odvijalo se neprekidno. Prema riječima Mašovića, sve ustanove i institucije svoj dio posla obavljale su na najbolji mogući način. To se posebno odnosi na Dom zdravlja, čije je i medicinsko i ostalo osoblje pokazalo izuzetno visok nivo profesionalne i lične etičnosti, radeći efikasno i požrtvovano gotovo danonoćno. Znatan doprinos sanaciji stanja dali su i ovdašnji preduzetnici koji su sve neophodne i upotrebljive resurse stavili na raspolaganje opštinskom štabu, a trgovci su nastojali da snabdjevenost osnovnim životnim namirnicama održe u makar okvirima najnužnijih potreba.

Sela najugroženija

Oko 50 odsto andrijevičkih sela i dalje je u blokadi i fizički je odsječeno i od opštinskog centra i od ostalog svijeta. Osnovne životne namirnice u urgentnim slučajevima doturaju se helikopterima, a đe je moguće i teretnim motornim sankama dobijenim od Ministarstva poljoprivrede. Na isti način ljekovima se opskrbljuju bolesnici, a u mjeri mogućeg andrijevički operativci i terenci reaguju adekvatno i na apele za distribuciju stočne hrane. Mobilni operateri koji pokrivaju ovo područje odradili su, izgleda, svoj dio posla vrlo dobro, pa telefonske veze funkcionišu bez prekida, a solidno je i napajanje električnom energijom.

Škole još ne rade, a da li će nastava početi u srijedu, kako je u dogovoru sa predsjednikom Berana Vukom Golubovićem planirao predsjednik Mašović, ostaje da se vidi. Otežavajuća okolnost je, svakako, činjenica što je čak devet škola na seoskom području, a ovdašnje zimske ćudi nijesu baš predvidive. Ako vrijeme bude kao prethodna dva- tri dana, realno je očekivati i raščišćavanje dobrog dijela seoskih puteva i obezbjeđivanje neposredne, fizičke komunikacije sa većinom domaćinstava, posebno na potkomovskom području. Ljudima će se neprekidno dostavljati namirnice i ljekovi, a đe je urgentno i bude moguće- distribuiraće se i stočna hrana.

Što se pričinjenih šteta tiče, o tom potom, ali su i preliminarni izvještaji vrlo zabrinjavajući. Čak za ovdašnje prilike i dramatični, jer su prihodi većine andrijevičkih familija znatno ispod crnogorskog prosjeka, gotovo po svim osnovama.

Ajkulama vječita zahvalnost

Solidarisanje sa stanovništvom jedne od dvije najsiromašnije crnogorske opštine stizalo je ovih dana i bukvalno sa svih strana, iz svih krajeva Crne Gore i inostranstva. Kada se sve završi, predsjednik opštine Srđa Mašović namjerava da javno objavi spisak svih donatora i zahvali im u ime svih Andrijevičana. No, prije toga, za Pobjedu je rekao:

- Gest koji su učinili momci naše vaterpolo reprezentacije najdublje je dirnuo većinu stanovništva i zbilja im dugujemo vječitu zahvalnost. Ne toliko zbog sume, mada su četiri hiljade eura za naše prilike i u ovakvim uslovima znatan novac, koliko prvenstveno zbog njihovog osjećaja u odnosu na ovdašnje ljude koji žive pretežno tegobno i sirotinjski, ali dostojanstveno i pošteno. Ovaj gest im, ponavljam, nikada nećemo zaboraviti i siguran sam da ćemo znati kako da im uzvratimo…

Sjutra: I snijeg je depeesovski